Župa Kraljice svete Krunice

Druga Nedjelja došašća

Vrijeme došašća poziva nas da se potrudimo pomoći ljudima u svojoj okolini. Uvijek možemo zastati i nekome uputiti osmjeh, pružiti mu rame za plakanje ili ga uhvatiti za ruku i provesti kroz pustinju utješiti klonule, duhovno je djelo milosrđa. 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 40, 1-5. 9-11)
Čitanje knjige proroka Izajie

Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje. Riječ Gospodnja.

Drugo čitanje (2Pt 3, 8-14)

Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola

Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doći dan Gospodnji u koji će nebesa s trijeskom uminuti, počéla se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počéla, užarena, rasataliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru. Riječ Gospodnja

Evanđelje (Mk 1, 1-8)
Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Riječ Gospodnja.

Kontemplacija: 

O veličini ljubavi, po kojoj ljubimo Boga, njega izabiremo, idemo prema Njemu, do Njega dopiremo i Njega posjedujemo! Kad se pitam koje su Tvoje značajke, opažam da si najbolji put koji nas upravlja i vodi do cilja; Ti si čovjekov put k Bogu i Božji put čovjeku.
O sretna cesto, koja si jedina poznavala razmjenu velikih dobara, od kojih poteče naše spasenje! Ti si doveo Boga do čovjeka, ti upućuješ čovjeka prema Bogu. On je sišao na ovaj put, kad nam je došao u susret; mi njime idemo uspinjući se, kad idemo prema Njemu; niti je Bog mogao doći k nama, niti mi možemo ići k Njemu, osim po ljubavi.
Na znam što bi bila najveća pohvala koja bi ti se mogla izreći, ako ne tvrdnja da si učinio da Bog siđe s neba, ili da si čovjeka sa zemlje uzdigao na nebo: velika je Tvoja moć, kad se po Tebi Bog toliko ponizio a čovjek toliko uzvisio (HUGO OD SV. VIKTORA, In lode del divino amore /U hvalu božanskoj ljubavi/, Milano, 1987, str. 280-281).

Prva Nedjelja došašća

Današnjom Nedjeljom, prvom Nedjeljom Došašća, započinje nova liturgijska godina. Ovom Nedjeljom započinje Došašće, a to je vrijeme priprave za Božić.

Dok smo još u vremenu građanske godine, Crkva slavi početak nove Liturgijske godine s Prvom nedjeljom Došašća tj. danas. Došašće (lat. ad venio, što znači doći) je liturgijsko vrijeme koje očekuje Adventus Domini, Dolazak Gospodina. Dok dani postaju kraći i hladniji, pripremamo se za ¨Sunce Pravde¨ koje dolazi kako bi zapalilo naša srca svojim svjetlom i svojom ljubavlju. 

U vremenu Došašća očekujemo dolazak Krista kao djeteta u štali u Betlehemu (prošlost), kao milost u našim dušama (sadašnjost), te kao suca na kraju vremena (budućnost). Vrijeme Došašća ispunjeno je pripremanjem i iščekivanjem. Svatko se priprema za Božić kupovinom i ukrašavanjem, spremanjem kolača i čišćenjem. Prečesto, se zaokupimo materijalnim pripremama, te gubimo iz vida prave razloge našeg djelovanja: Utjelovljena Riječ dolazi boraviti među nas. Mi kršćani bi trebali usredotočiti pažnju na duhovnu stranu Božića, za razliku od potrošačkog svijeta oko nas. Usred silne žurbe tipične za ovo doba godine pokušajmo učiniti od ovog vremena Došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade, razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i poniznosti. Prilikom kupovine i spremanja kolača, prisjetimo se nešto kupiti i pripremiti za potrebite.

Dok ukrašavamo prostorije svojih domova, ne smijemo zaboraviti pripremiti mirno mjesto u našim srcima, u kojem će boraviti naš Spasitelj. U vremenu Došašća uvijek su četiri nedjelje, iako ne obavezno i četiri tjedna. Liturgijska boja vremena je ljubičasta. Slava se ne govori u ovo vrijeme, nego Aleluja. Proroštva Izaije često se čitaju u vrijeme Došašća, ali sva se čitanja u ovom vremenu usredotočuju na ključne osobe Starog i Novog Zavjeta, koje su bile pripremljene i odabrane od Boga kako bi Utjelovljenje bilo moguće: Blažena Djevica Marija, sveti Ivan Krstitelj, sveti Josip, sveta Elizabeta i Zaharija. Iščekivanje se pojačava od 17. prosinca do 24. prosinca kada liturgija odzvanja prekrasnim proročkim naslovima antifona.

Prva nedjelja Došašća govori o ponovnom Kristovom dolasku kada će Bog po svome Sinu uspostaviti svoje kraljevstvo - novi Božji svijet. Druga i treća adventska nedjelja prikazuju Ivana Krstitelja, Isusovog Preteču, a četvrta nedjelja predstavlja Mariju, Djevicu i Majku koja je rodila Isusa. Može se reći da je Marija vjerom začela Isusa: prije nego li u svome krilu, ona ga je začela u svome srcu. No, čitanja Došašća ne upućuju samo na to kako je bilo onda, " u ono vrijeme ", nego žele pobuditi odlučan stav za danas, za ovaj tjedan, za svaki trenutak našega života. Došašće nas odgaja za ljubav koja seže za Bogom i dostiže Ga. Stoga, kršćansko Došašće kao vrijeme radosnog iščekivanja predstavlja svjesnije i intenzivnije proživljavanje onog općeg raspoloženja iščekivanja, karakterističnog za cjelokupni život Crkve. Sav naš život, cijela povijest čovječanstva je veliko Došašće. Ipak, u Došašću se ne slavi samo iščekivanje, već i dolazak našeg Gospodina, Isusa Krista koji traje bez prestanka.

Nedjelja Krista Kralja

Svetkovina Krista Kralja pada uvijek u posljednju nedjelju liturgijske (crkvene) godine (tj. koncem studenoga, pred sam početak došašća ili advenata).

U samom početku širenja fašizma i komunizma Katolička Crkva je na više načina upozoravala na veliku opasnost od tih ideologija. Jedan od načina suprotstavljanja bio je i uvođenje svetkovine Krista Kralja svega stvorenja, koju je proglasio papa Pio XI. 1925. godine. Tim blagdanom papa je želio svratiti pozornost kako se svaka vlast treba pretvarati u služenje rastu i razvitku čovječnosti. 

Čežnja za novim i vječnim kraljevstvom: Čežnja za novim i vječnim kraljevstvom Svetopisamska knjiga o Danijelu ima puno materijala za spekulacije i različite interpretacije, jer nije lako shvatiti svu simboliku životinja, osoba i brojeva kojima se služila apokaliptička literatura naroda Hebreja u 2. stoljeću prije Krista, kada je vjerojatno i nastala ova knjiga. Bilo je to vrijeme u kojem je sirijski vladar Antioh IV. Epifan (175-164. pr. Kr.) htio nametnuti helenizaciju kojoj su se žestoko opirali Židovi pa su zato bili progonjeni. Bogom nadahnuti anonimni pisac želio je vjernicima pružiti potporu i ohrabrenje kroz pisanu riječ o nepokolebljivom Jahvinu vjerniku Danijelu.

Za liturgiju ove posljednje nedjelje u liturgijskoj godini »B« i ujedno za svetkovinu Krista Kralja imamo ulomak koji govori o Danijelovu snu u kojem se pojavljuje »Pradavni«, tj. Bog stvoritelj i »Sin Čovječji« kojemu predaje »vlast, čast i kraljevstvo da mu služe svi narodi, plemena i jezici« za sva vremena i za svu vječnost. Piscu je bilo poznato da su s društveno-političke scene otišla brojna carstva, primjerice: babilonsko, medijsko, perzijsko, pa će propasti i već podijeljeno grčko carstvo. kojemu je pripadao i Antioh IV. Epifan progonitelj Jahvinih Hebreja. Zato nadahnuti pisac pruža viziju vremena i vječnosti kad više neće biti »zvijeri«, tj. progonitelja jer će sam Bog spasonosno intervenirati preko »Sina Čovječjeg«. Prema interpretaciji kršćanske prazajednice »Sin Čovječji« je Isus Krist, s kojim ga, nakon njegova uskrsnuća, poistovjećuju u svojim spisima i evanđelisti.

Vjera i nada u Svevladara: Okrutni rimski carevi Neron, koji je vladao od 54. do 68. god. po Kr., i Domicijan, koji je carevao od 81. do 96, bili su žestoki progonitelji kršćana jer su u njihovu pogledu na život vidjeli propast svoje vladavine. Kršćane su progonili, prisiljavali na najteže radove, zatvarali i ubijali. Jedan od mnogih prognanika bio je imenom Ivan koji je dospio na otok Patmos u Egejskom moru. Ne može ga se poistovjetiti s Ivanom apostolom ni sa istoimenim piscem evanđelja. Taj inteligentni kršćanin, nakon iscrpljujućega prisilnog rada u kamenolomu, pronalazio je i vremena za pisanje u apokaliptičnom stilu da bude nerazumljiv progoniteljima, a da progonjene kršćane u sedam maloazijskih Crkava (u Efezu, Smirni, Pergamu, Tijatiru, Sardu, Filadelfiji i Laodiceji) podrži i ohrabri u vjeri i nadi u konačnu pobjedu svjetla nad tamom, života nad smrću, Boga i njegova Sina Isusa nad sotonom i svim njegovim sljedbenicima koji progone Crkvu. Napisao je djelo »Apokalipsa - Otkrivenje«, vjerojatno oko 95. godine, a možda i ranije.

U ulomku iz toga Ivanova spisa, koji je predviđen za liturgiju ovogodišnje Svetkovine Krista Kralja, razvidno je kako ističe da je razložna nada u Krista koji je svojim životom, krvavom smrću i slavnim uskrsnućem posvjedočio svoju vjernost nebeskom Ocu i ljubav prema ljudima te kako je time sve ljude podigao na višu razinu zajedništva i prijateljstva s nebeskim Ocem. Zbog toga je on od nebeskoga Oca predodređen da ponovno dođe u slavi i da s prijestoljâ zbaci sve silnike i tirane te da uspostavi svoje novo i vječno Kraljevstvo u kojem će svima biti naplaćeno po njihovim djelima.

Osuda promicatelja novih vrijednosti: Rimski car Tiberije postavio je svog namjesnika za Judeju i Samariju Poncija Pilata, koji je njome upravljao od 26. do 36. godine. U njegovo vrijeme u Palestini je djelovao prorok nad prorocima Isus iz Nazareta koji je započeo pokret promjene postojećih ljudskih vrijednosti u političkim i religijskim sustavima. On nije želio vladati putem državnih ni religijskih institucija, jer u njima postoji odviše dogovora, ravnoteža interesa, a malo prave istine o čovjeku i o njegovim dubinskim težnjama za istinom, pravdom, ljubavlju i mirom, što su zapravo bitne odrednice novoga Božjeg kraljevstva. Da bi ljudi prispjeli u taj novi svijet, Isus je naviještao drugačije uređenje odnosa između ljudi, zajednica i Boga stvoritelja. Zbog te korjenite promjene »morao« je pasti, jer ga nikakva postojeća vlast nije mogla nagovoriti ili potkupiti da odustane od takva pothvata. Jeruzalemska religijska središnjica je shvatila kakva joj pogibelj prijeti od tog navjestitelja novoga sveopćeg kraljevstva, pa ga se oslobodila na taj način što ga je kod Pilata lažno optužila da buni narod protiv Rimskoga Carstva, u ime kojeg mu je bilo presuđeno smrću na križu.

Sveta Cecilija, zaštitnica glazbenika

Sveta Cecilija štovala se već u 4. i 5. stoljeću poslije Krista. Njezino ime nađeno je u najstarijim popisima mučenika. Međutim, njezin životopis se ne temelji na povijesnim činjenicama, nego na pobožnoj legendi.

Prema legendi, sveta Cecilija (rođena poč. 3. st. u Rimu) podrijetlom iz patricijske obitelji, prije smrti svoj je imetak ostavila siromasima, a kuću Crkvi, na kojem je mjestu danas bazilika u Trastevereu. Svetica je odgojena kao kršćanka. Svoje djevičanstvo je zavjetovala Bogu. Međutim, roditelji su je dali u brak s mladim plemićem Valerijanom, poganinom, kojemu je otvoreno, na sam dan vjenčanja, priznala da je kršćanka te da se na poseban način zavjetovala Bogu i da ima kraj sebe anđela koji joj pomaže održati to obećanje, i koji bi ga kaznio ako bi pokušao prekršiti njezin zavjet. No, ako je bude poslušao Bog će ga nagraditi. Valerijan je, ne samo pristao na održanje zavjeta, nego se poželio krstiti. Krstio ga je i poučio papa Urban I. (222.g. – 230.g.) skriven u katakombama zbog progona kršćana. 

Na povratku s krštenja oboje su vidjeli anđela koji ih je okrunio krunom od ruža i ljiljana. Nedugo poslije i Valerijanov brat Tiburcije se krstio te su obojica, nakon što su odbila žrtvovati rimskim bogovima, osuđeni na smrt kao kršćani, zajedno s obraćenim rimskim časnikom Maximusom. Cecilija ih je pokopala, nakon čega je i sama uhvaćena i dovedena pred sud. Zatvorili su je u kupaonicu u njezinoj vlastitoj kući, s namjerom da se tamo uguši, no ona je ostala neozlijeđena. Ponovo je osuđena na odrubljivanje glave. Krvnik joj nije uspio oduzeti život niti nakon trećeg zamaha. Četvrti put više nije smio zamahnuti zbog zakona. Cecilija je ostala živa tri dana, za to je vrijeme uspjela svoju kuću i sva dobra ostaviti Crkvi i siromasima. Kad više nije mogla riječima ispovijedati vjeru, pokazala je to prstima (vjera u trojedinog Boga, s tri prsta na jednoj i s jednim na drugoj ruci), onako kako je možemo vidjeti u Madernovoj skulpturi. Zahvaljujući njezinu odvažnom svjedočenju i ispovijedanju vjere obratilo se oko 400 ljudi, koje je zatim papa Urban krstio. 

Cecilija je pokopana u Kalistovim katakombama i to uz takozvanu «kriptu papa». Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I., koji je bio veoma pobožan prema svetici, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu. Krajem 16. stoljeća sarkofag je svete Cecilije ponovno otvoren, a tijelo pronađeno u još dosta očuvanu stanju, obučeno u odjeću od svile i zlata. 

Tada je slavni kipar Maderna isklesao poznati svetičin kip u mramoru koji je vjerna reprodukcija – kako se pripovijeda – pogleda i položaja tijela svete mučenice. Kopija toga kipa nalazi se još i danas u Kalistovim katakombama, podsjećajući tako da je svetičino tijelo najprije ondje počivalo. 

Smatralo se da je Cecilija za svog života bila tako bliska nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Govorilo se da može svirati na svakom glazbalu. Zato se časti kao zaštitnica glazbe i glazbenika. Na slikama se obično pojavljuje slušajući glazbu, pjevajući ili svirajući na kakvu glazbalu. Posebna su joj oznaka orgulje. Ponekad se pojavljuje s tri ožiljka na zatiljku. Na glavi ili u njezinoj blizini često joj je kruna od bijelih ili crvenih ruža.

Prikazanje Blažene Djevice Marije - Gospa od zdravlja

Današnji Gospin spomendan ima svoje značenje, svoj smisao, ne samo zato što se pobožno sjećamo jedne tajne iz života, one koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve, tajne njezina potpunog prikazanja, darivanja, posvećenja Bogu, već i zato što je današnja proslava jedan konkretan ekumenski čin prema našoj subraći kršćanima Istoka.

Današnji Gospin spomendan ima svoje značenje, svoj smisao, ne samo zato što se pobožno sjećamo jedne tajne iz života One koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve, tajne njezina potpunog prikazanja, darivanja, posvećenja Bogu, već i zato što je današnja proslava jedan konkretan ekumenski čin prema našoj subraći kršćanima Istoka. U uvodnoj bilješci Časoslova Božjega naroda čitamo, naime, ovo: "Na današnji dan (god. 543) posvete crkve Svete Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskoga hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo 'posvetu', kojom se od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću."

O Marijinu prikazanju ne govori nam nijedna knjiga Svetoga pisma, no zato o njemu opširno pišu apokrifi, oni tekstovi koje Crkva ne priznaje kao nadahnute pa ih zato nije ni uvrstila u svoj službeni popis svetopisamskih knjiga. Kao zanimljivost navodimo kratko što apokrifi pišu o Marijinu prikazanju. Prema njima taj je čin bio veoma svečan. Popratili su ga čudesni događaji. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su vršili službu pjevača. Od radosti su pjevali.

Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama uspela, premda je bila još tako malena. Apokrifi govore još da se Marija u hramu hranila neobičnom hranom, koju su joj donosili sami anđeli te da nije stanovala s ostalim djevojčicama, već u samoj svetinji nad svetinjama

 Sve su to samo pobožna i neutemeljena razmišljanja apokrifnih pisaca. Ipak, kao neka književna vrsta mogu imati neko značenje. Ono bi bilo u tome što se želi na izvanjski, osjetan način, opisati, dočarati onu stvarnost koja je nevidljiva, stvarnost da je Marija od prvoga časa svoga postojanja bila puna milosti, da je bila predodređena za dostojanstvo Bogomajke, kojim nadilazi i same anđele.

 Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svome odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Kad čitamo one nadahnute tekstove Svetoga pisma, koji govore o Mariji, onda nam i današnji spomendan postaje tako jasan, rječit. Radi se o velikoj tajni utjelovljenja u koju je i Marija svim svojim bićem bila uvučena.

Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve, crkvice i kapele, vezan je s jednim događajem. Kad je god. 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila 80.000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan god. 1631. da će Gospi, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je god. 1687. velebna crkva Madonna della salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može posjetiti. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u naše južne krajeve.