Župa Kraljice svete Krunice

XV. križni put mladih Požeške Biskupije 09. i 10. ožujka - 2.dan

Kako smo već pisali na našim župnim stranicama o prvom danu križnog puta, danas Vam donosimo detalje završnog, drugog dana XV. križnog puta Požeške Biskupije na kojem su sudjelovali naši mladi.

Drugi dan križnog puta nastavljamo iz Nove Gradiške u 07.30h, prema Rešetarima kroz Drežnik te preko Požeške Gore do Ivandola, zatim kroz Brestovac do Požege kamo smo stigli navečer te smo zajedno sa Biskupom Antunom Škvorčevićem slavili svetu misu u prepunoj Požeškoj katedrali.

Na početku svetkovine svete mise Biskup nam je izrekao dobrodošlicu, rekavši da zna kako smo tjelesno umorni od puta, ali duhovno ispunjeni.

Put nam nije bio ni malo lak, pratila nas je kiša u nekim djelovima, prolazili smo kroz brda i doline i puteve koji su bili blatnjavi od kiše ali ni to nam nije smetalo jer smo bili duhovno uzdignuti.

Nakon svete mise, pozdravljajući se sa starim i novim prijateljima, koje smo stekli na ovom lijepom križnom putu , pošli smo kućama s obećanjem da se vidimo i iduće godine.

Na kraju, ne možemo ne spomenuti sve dobre ljude, otvorenih srca i ruku, koji su nas iz mjesta u mjesto dočekivali s okrjepom, kolačima, toplim i hladnim napicima.

  
 Fotografije prvog i drugog dana križnog puta možete pogledati u galeriji.

Mladi naše župe sudjelovali u prvoj etapi XV. križnog puta Požeške biskupije

U organizaciji Požeške biskupije organiziran je prvi dan biskupijskog križnog put mladih koji se je održava 09. i 10. Ožujka 2013. godine pod geslom „Umnoži nam vjeru“.

Prije samog polaska iz Stare Gradiške, srdačno smo dočekani od Župljana te župe.
Oko 700 mladih iz svih dijelova Biskupije, krenuo je križni put iz Stare Gradiške prema Novoj Gradiški u kojem je učestovalo 30tak mladih iz naše župe.

Polaskom oko 08:00h prema postajama koje su bile posvetite za neku nakanu.

Oko 13:00h stižemo u Dragalić pred Crkvu sv. Ivana Krstitelja gdje nas njihovi župljani dočekuju sa okrijepom.
Pred župnu crkvu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, stižemo oko 17:00h, koja je ujedno i današnja posljednja deveta postaja koju su predvodili mladi naše župe.

Nakon posljednje postaje u 18:00h služena jw sveta misa za mlade koju je predvodio Perica Matanović dekan Novogradiškog dekanata.

Poslije svete mise uslijedila je večera koju su priredili Župljani Župe Kraljice sv. Krunice i župljani Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije te im se u ime mladih zahvaljujemo na toplom objedu.

Ni naporan hod, ni kiša, ni žuljevi, a ni umor nisu nam mogli pokvariti neopisivo iskustvo prvoga dana ovogodišnjeg križnog puta mladih naše župe.
Dana 10. Ožujka, u 07:30h nastavlja se križni put ka cilju prema Požeškoj katedrali te ujedno zadnjoj postaji.

  
Fotografije prvog dana križnog puta možete pogledati u galeriji.

Četvrta Korizmena Nedjelja

U današnjoj četvrtoj nedjelji Korizme, evanđelista Luke, Bog dolazi ususret svome narodu. Bog je dobar i strpljiv. Bog čeka povratak svoga naroda. On čeka naš povratak. Ključna riječ svih današnjih čitanja je RADOST, zbog čovjekova povratka s krivoga puta, na pravi put – Božji put. U 1.čitanju iz biblije Staroga zavjeta, Mojsijev nasljednik Jošua opisuje prvu Pashu koju su slavili Izraelci nakon izlaska iz egipatskog ropstva (13. stoljeće pr. Kr). Oni blaguju beskvasni kruh i prženo zrnje od prvog uroda sa zemlje kananske. Jošua čuje Boţju riječ: „Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.“ Slijedila je RADOST i zahvala naroda zbog oslobođenja iz egipatskog ropstva i konačnog ostvarenja Božjeg obećanja. Apostol, sv. Pavao, u 2. čitanju, piše kršćanskoj zajednici u Korintu: „Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio…polažući u nas riječ pomirenja.“ Iz ovoga slijedi RADOST: zbog pomirenja između Boga i ljudi i između ljudi međusobno. A evanđelist Luka, opisuje RADOST oca kojemu se „izgubljeni sin“ pokajao i vratio. Bog nam dolazi ususret u svojoj Utjelovljenoj riječi kako bi rasvijetlio našu ljudsku egzistenciju svjetlom svoje božanske istine i života vječnog. Isus je i danas među nama i danas možemo prihvatiti Božju riječ koja je svjetlo našim stazama. Isus ne bira samo bezgrješne, tada bi loše prošao, jer takvih ima malo ili ih uopće i nema. On bira nas sve: malene, grješne, sa svom našom bijedom, kako bi se njegova snaga očitovala u našoj slabosti. Bog nas dakle, nije izabrao i pozvao, jer smo ga bili dostojni, jer smo bili bez mana, pogrešaka. Naprotiv! Izabire nas takve kakvi jesmo: slabe i nemoćne grešnike kao što su i svi drugi. Poziva nas da budemo njegovi sinovi u Sinu, „nova stvorenja,“ u kojima božanska moć nadilazi i neutralizira ljudsku nemoć i slabost. Bog nam daruje život, ali uz Sinov križ!

Najava

Isus upravlja svoju riječ svakome od nas: „Takav si da bi se na tebi očitovala djela Božja“ (Iv 9,3). Jedino kao ponizan, možda čak i ponižen, nalaziš se u optimalnim uvjetima za susret s Bogom. Bog nas daruje životom, ali i križevima. Križeve ne dobivamo da bi ih stoički podnosili, nego da neprestano tražimo njegovu pomoć, da se oslanjamo na njega u našoj slabosti i da tako postajemo svjedocima njegove snage i njegova djela otkupljenja.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Jš 5, 9a. 10-11)
Čitanje Knjige o Jošui

U hebrejskoj Bibliji: Knjige o Jošui, o Sucima, o Samuelu i o Kraljevima, nazvane su „Prijašnji“ ili „Rani proroci.“ Vrlo je teško odrediti početak proročkog pokreta u Izraelu. U Izraelu je uvijek bilo ljudi, onih koji su svoj život posvetili bližnjemu i Bogu. Naziv prorok, sigurno pripada: Mojsiju, Aronu i Jošui. Njih je Bog pozvao (usp. Izl 3-4), s njima razgovarao i naredio im da u njegovo ime govore narodu. Mojsije i Jošua, uz to, proriču i budućnost (Pnz 29-30; Jš 23,12-16). Na kraju Knjige Ponovljenog zakona, Jošua je određen za Mojsijeva zamjenika, a Knjiga o Jošui počinje odmah poslije smrti Mojsijeve. Knjiga o Jošui ima tri dijela: osvajanje obećane zemlje, 1-12; dioba zemlje između plemena, 13-21; Jošuin svršetak. Poseban je njegov oproštajni govor i velika skupština u Šekemu, 22-24. Sigurno je da knjigu nije napisao sam Jošua, već su se za njezinu izradu koristili i drugi izvori. Osvajanje Obećane zemlje zbivalo se dijelom ratnim pothvatima, a dijelom mirnim prodiranjem i sklapanjem saveza s tamošnjim stanovnicima.

Opširnije...

XV. Križni put mladih Požeške Biskupije

Petnaesti Križni put mladih Požeške biskupije u Godini vjere održati će se 9. i 10. ožujka pod geslom „Umnoži nam vjeru“ (usp. Lk 7, 15) na relaciji „Stara Gradiška – Nova Gradiška – Požega“.

Program križnog puta započinje 9. ožujka 2013. godine okupljanjem u Staroj Gradiški ispred crkve. Sv. Mihaela arkanđela u 8,00 sati. Potom nastavljamo do Nove Gradiške (Crkva Bezgrješnog začeća BDM) gdje ćemo imati misno slavlje i večernji program te noćenje u Gimnaziji i sportskoj dvorani po potrebi. Drugi dan 10. ožujka 2013. godine nastavljamo iz Nove Gradiške u 7.30 sati, prema Rešetarima kroz Drežnik te preko Požeške Gore do Baćindola, zatim kroz Brestovac do Požege.

Završetak Križnog puta predviđen je večernjom sv. Misom u Katedrali u 17.30 sati koju će predvoditi naš požeški biskup msgr. Antun Škvorčević. Prvi dan ima 22 kilometra tj. oko 6 sati pješačenja, drugi dan je nešto duži i ima 30 kilometara puta tj. oko 7,5 sati pješačenja. Na dvodnevnom križnom putu mogu sudjelovati mladi od 15 do 30 godina, a drugi dan u Novoj Gradiški pridružiti će se i krizmanici.

Oznaka svih sudionika biti će prigodni bedž. Podizanje bedževa i prigodnih materijala izvršiti će voditelji skupina po dolasku u Staru odnosno Novu Gradišku (drugi dan).

Svi sudionici prvoga dana obvezni su ponijeti vreću za spavanje i podmetač, jer se noći u skromnim uvjetima u školskim prostorima. Stvari treba obavezno nositi u ruksaku jer će nošenje prtljage u rukama stvarati poteškoće u hodu. Treba uzeti zaštitu od kiše (kabanicu), rezervnu odjeću, nekoliko pari čarapa, dobre cipele za hod i papuče za ulazak u školske prostorije. Zabranjena su alkoholna pića, kao i CD i mp3 playeri.
Križni put se ne odgađa zbog lošeg vremena!

Treća Korizmena Nedjelja

U današnjoj 3. nedjelji korizme, evanđelista Luke, čut ćemo bitne i opominjuće riječi Svetoga pisma. U Knjizi Izlaska Bog objavljuje svoje ime. Kroz ime se u bibliji otkriva i tajna nositelja imena. Bog je naredio Mojsiju da Njega naziva Jahve. Ta riječ znači: „JA SAM ONAJ PRISUTNI.“ Što je kasnije dobilo značenje: „JA SAM KOJI JESAM.“ A to u apsolutnom smislu te riječi znači: VJEČNO „JESAM.“ Za razliku od našeg ljudskog: „nije me bilo, sada jesam, neće me biti“ ili za razliku od: „prošlost, sadašnjost, budućnost,“ svih stvorenih stvari. Bog je jedini taj koji postoji – UVIJEK. Kao da Bog kaţe: „PRISUTAN SAM I SPREMAN DJELOVATI.“ Jahve je dakle, onaj koji je tamo – svugdje, koji postoji. „ON KOJI JEST.“ Ime mu ne govori o tome što je on u sebi, nego što je on za nas, u prilog ĉovjeku. On je onaj na koga se moţe osloniti i na koga se moţe raĉunati u svim okolnostima. Bog je to koji je vjeran ĉovjeku u kontinuitetu. Ali, milosrdni Bog zahtijeva i od ĉovjeka, s kojim je sklopio savez, stalnu vjernost. Današnja ĉitanja otkrivaju ljudsku slabost, do mjere nevjere. Stoga je današnji poziv na obraćenje, snaţan. Tema je: obratiti se Bogu i obraćenje njegovati kao trajan čin svojega života. Obraćenje je utkano u govor o tragedijama. Početak evanđelja spominje strašan dogaĊaj, vjerojatno Pilatovo gušenje pobune. Dogodio se pokolj Galilejaca u hramu, dok su prinosili ţrtvovane ţivotinje. Narod je taj dogaĊaj tumaĉio kao Boţju kaznu. Isusov odgovor je: „Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.“ Narod govori Isusu o još jednom tragiĉnom dogaĊaju, opet se pozivajući na njihov grijeh i tragediju. Tada im Isus iznosi prispodobu o neplodnoj smokvi. Bog strpljivo ĉeka svakoga na obraćenje. Tragiĉni dogaĊaji sluţe Isusu da ljude upozori i usmjeri na obraćenje

Najava

Isus upućuje poziv na obraćenje svojim suvremenicima, bazirajući se na dnevne događaje – rekli bi danas na novinske izvještaje. Ratovi, nesreće, potresi, bolesti, glad, droga, terorizam, nasilje, rasizam i…Sve ovo puni stranice našega dnevnog tiska i znakovi su kroz koje nas Bog poziva na obraćenje. Isus nam ne dopušta u njima gledati znakove Božje kazne. Sve ove nedaće rezultat su, čovjekova nehumanog postupanja, čovjekova ponašanja koje ne prihvaća Boga djelatnog u povijesti. Izreka: Bog oprašta uvijek, čovjek nekad, a priroda nikad.

Opširnije...