Župa Kraljice svete Krunice

Hodočašće Novogradiškog i Novokapelačkog dekanata u Katedralu

U okviru korizmenog hodočašća u Katedralu, u subotu, 2. ožujka, hodočastit će vjernici iz Novogradiškog i Novokapelačkog dekanata. Program hodočašća započinje u 10.00 sati pokorničkim bogoslužjem i svetom ispovijedi, u 11.00 sati Euharistijsko slavlje predvodi biskup Antun Škvorčević dok je u 14.30 sati pobožnost križnog puta na Požeškoj kalvariji.

Druga Korizmena Nedjelja

Druga korizmena nedjelja donosi nam Lukino evanđelje s Isusovim preobraženjem. Svake se godine čita drugi izvještaj preobraženja: svaki sinoptik (Mt, Mk, Lk) ima svoje viđenje. Osim toga i prva dva čitanja svake su godine drugačija. U svim današnjim čitanjima pojavljuje se ključna riječ: vjernost, (povjerenje) Boga Života čovjeku i čovjekova vjernost Bogu Života. Božja riječ mijenja Abrama u Abrahama, on postaje novo stvorenje, otac mnoštva, kako mu samo ime kaže (hebr. Ab-raham). Svojom vjernošću Abraham postaje otac vjernika i tako započinje novu fazu u povijesti spasenja. Tako se suradnja čovjeka s osobnim Bogom događa u ozračju povjerenja – Abrahamova povjerenja. I sveti Pavao će reći, on postaje našim ocem u vjeri. Abrahamovo povjerenje-vjera u Božju riječ otvara vrata objavi kao vjernog, kao onoga koji ispunja svoja obećanja, otvara vrata objavi Boga Saveza. A svaki savez, pa makar kakvim jamstvima i vjerodajnicama bio popraćen, prestaje biti savezom kada se kod savezničkih strana, izgubi povjerenje i vjera jedne u drugu. Sv. Pavao u današnjoj Poslanici Filipljanima kaže: „Mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima,… Stoga…čvrsto (vjerujte) stojte u Gospodinu“ 2. čitanje. Evanđelist Luka, govori o Isusovu preobraženju na gori, pred apostolima Petrom, Ivanom i Jakovom: „Dok se Isus molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.“ To je preobraženje! Molitva i nas preporađa, osposobljava nas za novo viđenje stvarnosti, hrani našu nadu. Molitva zahtijeva od čovjeka hrabrost i otvorenost za istinu. Ona preobražava naše lice, naše tijelo, po njoj nas ljudi prepoznaju. Molitva treba mijenjati naše misli, riječi, djela, tj. naše odnose s ljudima. Molimo se!

Najava

„Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.“ I nama treba preobraženje da bismo s Isusom ušli u njegovu slavu. To je mukotrpan put svakodnevnih napora, praštanja, odluka, borbe za dobro. To je put trpljenja za istinu i za poštenje. To je put koji je prožet vjerom i nadom. Tada on postaje sigurnim putem koji ima samo jedan cilj: preobraženje! Jer u vjeri i nadi možemo iskustvo preobraženja osjetiti i u ovozemaljskom životu. Bože moj, molim te za preobraženje.

Opširnije...

Nastavak unutrašnjeg uređenja župne Crkve

  
Fotografije možete pogledati u galeriji.

Prva Korizmena Nedjelja

Korizma je priprava za temeljni blagdan kršćana – Uskrs. U njemu je sažeta osnovna zbilja kršćanske vjere – vazmeno otajstvo. Korizma je povlašteno vrijeme crkvene godine. Riječ korizma dolazi od latinske quadragesima = četrdesetnica. To je vrijeme intenzivnog kršćanskog zalaganja. Oko čega? Krist je nadvladao smrt, a s njom i mržnju, zloću i grijeh i očitovao se kao Pobjednik. To je vrijeme kada trebamo što bolje upoznati Kristovo otajstvo. Kristovo otajstvo, nisu samo spomendani Kristova života, muke i uskrsnuća.

Riječ otajstvo (lat. mysterium) u liturgiji ističe: da smo u Kristove događaje, mi svi kršćani, po krstu uvučeni. Jasnije rečeno: Krist se hoće u nama dogoditi. Kako u krštenom pojedincu tako i u svakoj crkvenoj zajednici. Zbog toga su od davnine, u vazmenoj noći, pripravnici primali sakrament krsta i tako su svjesno prianjali uz Krista i krenuli za njim, njegovim putem, putem Evanđelja. I danas, u našoj sredini ima dosta odraslih ljudi koji nisu kršteni. Tako Uskrs dobiva i svoje prvotno značenje: pripravu za krštenje odraslih. Pripravnik se poučava za život u Kristu i njegovom otajstvu.

Stoga je korizma intenzivna priprava na svetkovanje najvećih otajstava otkupljenja koja spominjemo u Velikom tjednu: od Cvjetnice, preko Velikog četvrtka i Velikog petka do uskrsne noći i Uskrsa. Na to se nastavlja uskrsna pedesetnica sve do Duhova. Kršćanstvo nije samo neka ideologija, skup nekih teoretskih znanja, niti zbirka propisa. Kršćanstvo je otajstveni život s Kristom: jedno smo s Kristom i u Kristu, jedno među sobom i konačno, opet po Kristu i Duhu Svetomu, jedno smo s Bogom Ocem. To se zove otajstvo – misterij: božansko događanje u ljudskom. Trojedni Bog zaposlen je oko čovjeka!

Najava

Korizma je vrijeme autentičnog života. I mi smo kršćani pozvani u pustinju, u promišljanje i preispitivanje svoga života, svoga cilja, svoga zadnjeg razloga. Pozvani smo u bespuće pustinje da podesimo svoj životni kompas i svoj hod usmjerimo Bogu. I nama se postavlja pitanje: teži li moje srce samo za zabavom, provodom, ugledom, uspjehom i karijerom ili je još nešto više u igri? Četrdesetodnevna korizma poziv je i nama da se okrenemo pustinjskom traženju svojih odgovora. Ne da bi se mučili ili trpjeli, nego kako bi jasnije shvatili svoj život.

Opširnije...

Pepelnica - čista srijeda

Čista srijeda ili Pepelnica početak je korizme, važnog vremena crkvene godine, koje traje šest tjedana.

Svećenik će u svakoj crkvi, u okvire redovitog bogoslužja, kratkim obredom blagosloviti pepeo na pladnju. A zatim će, u znak ozbiljne želje za pokorom i obraćenjem, najprije sebi, a zatim svakom prisutnom vjerniku posuti po glavi nekoliko trunaka pepela. Pepeljenje je ovdje vrlo rječita simbolična gesta. Oduvijek posipati se pepelom - i kao izraz i kao čin - znači uozbiljiti se, kajati se za svoje loše postupke. Znači i spremnost na nove, bolje korake. Crkvenim jezikom to je predznak osobne metanoje, obraćenja.

S jedne strane pepeo je prah, blato, zemlja - podsjeća na smrt i prolaznost. "Prah si i u prah ćeš se vratiti!" zapisano je u prvoj svetopisamskoj knjizi, knjizi Postanka. S druge - pravi pepeo nastaje sagorijevanjem. A sagorijevanje je u drevnom simboličkom govoru postupak čišćenja, dapače oplemenjivanja.

Stoga se vjernik "primanjem pepela" uključuje u korizmeno vrijeme duhovnog (pro)čišćenja. Vlastitog oplemenjivanja! U antikno vrijeme simbolični je govor bio razumljiviji nego danas: u ognju su pokušavali plemenite metale osloboditi od nečistoće. Gledano na to, to je preduskrsno pripravno pokorničko vrijeme - korizma - uporno pa i naporno, ali korisno, spasonosno vrijeme osobnog očišćenja. 

Čistom srijedom započinje razdoblje Crkvene godine koje se zove korizma. Obred pepeljenja, iako sveden na simboliku, vrlo je ozbiljan čin. To je početak, ulaz u korizmu. Istog dana slijedi i konkretno djelo pokore: post i nemrs.

Obred pepeljenja je "pod misom", poslije Evanđelja i homilije, usred otajstva euharistijske službe. Svećenik uvodnim riječima poziva prisutne na molitvu, a zatim u ime sabrane zajednice predmoli: "Bože, ti si na poniženje sažaljiv, na obraćenje milostiv. Prikloni se dobrostivo našim molitvama i izlij svoj blagoslov na sve koji danas primaju pepeo. Daj da po korizmenoj obnovi kršćanskog života čiste duše proslave vazmeno otajstvo tvoga Sina." - Tad poškropi pepeo blagoslovljenom vodom.

Pepeo je običan, od spaljenog drveta, ili, ako je to moguće, od (palminih, maslinovih ili drugih) grančica koje su bile blagoslovljene prethodne godine na Cvjetnicu. Time se hoće izreći kontinuitet metanoje (obraćenja). Svećenik zatim svakom vjerniku stavlja malo pepela na glavu ili čelo uz poziv: "Obratite se i vjerujte Evanđelju!" ili drugačijim pozivom: "Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti." Prva rečenica je Isusov poziv iz njegova nastupnog, programatskog Govora na gori. Druga je mnogo starija, iz knjige Postanka, s asocijacijom i aluzijom na izgon praroditelja iz raja.

Sve to, ako je potreba, može biti upriličeno i kao služba riječi, izvan mise; npr. u staračkom domu, bolnici ili sličnim zajednicama. A budući da mnogi na Pepelnicu, u radni dan, ne mogu doći u crkvu, obred se u župama ponovi u narednu nedjelju.