Druga Uskrsna nedjelja
- Detalji
- Objavljeno 28 Travanj 2019
- Napisao/la Dražen Đukić
Na drugu uskrsnu nedjelju slavimo mali Uskrs – Bijelu nedjelju – blagdan Božanskoga Milosrđa. Uskrs je stvaran događaj, pravi susret s Uskrsnulim Kristom. Stoga naše slavljenje Uskrsa nije samo sjećanje na povijesni događaj. Još manje je samo osjećajno doživljavanje uskrsnih običaja: pjesama, folklora. Naše kršćansko slavljenje Uskrsa jest životni dodir s uskrsnulim, uvijek živim Kristom. Da bi se s Uskrslim susreli potrebna nam je živa, osvjedočena i čvrsta vjera. Vjera u Spasitelja Isusa, Kralja mira, koji je pobijedio svako zlo i smrt i uskrsnuo da bismo mi imali život vječni. Živa i djelotvorna vjera pomaže nam u životu nadvladati sve poteškoće i kušnje i da budemo svjedoci Isusove pobjede nad grobom, grijehom i Zlim.
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dj 5, 12-16)
Čitanje Djela apostolska
Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.
Drugo čitanje (Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19)
Otkrivenje svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju.« Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi. Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja. Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.«
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bi uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir Vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir Vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. ²³ Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir Vama!«Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.«Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Kontemplacija:
Krist se ukazao apostolima skrivenima u kući i ušao kroz zatvorena vrata. No Toma, koji nije bio nazočan za vrijeme tog ukazanja, ostaje nevjeran. Želi vidjeti, ne prihvaća samo slušati da se o tome govori. Zatvara uši i želi otvoriti srce. Nestrpljivost u njemu vrije. Zahtjevan i sumnjičav, Toma na vidjelo iznosi svoju nevjeru, nadajući se da će tako zavrijediti viđenje. »Ako mi se ukaže«, veli, »uklonit će moju nevjeru. Stavit ću prst svoj u ožiljke od čavala i zagrlit ću Gospodina kojega toliko volim. Prekori samo moju nevjeru, ali me ispuni svojim viđenjem«. Gospodin se ponovno pojavljuje te ublažuje muku i uklanja sumnju svog učenika. Više nego sumnju, ispunja njegovu želju. Ulazi kroz zatvorena vrata. Ovo nevjerojatno ukazanje potvrđuje njegovo nevjerojatno uskrsnuće. Toma ga sada dodiruje, odbacuje svoju sumnjičavost i, pun iskrene vjere i cjelovite ljubavi koja se duguje vlastitom Bogu, kliče: »Gospodin moj i Bog moj«. Gospodin mu odgovara: »Budući da si me video, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjeruju.
Toma, naviještaj uskrsnuće onima koji me nisu vidjeli. Uvjeri sve narode da vjeruju ne svojim očima, nego tvojoj riječi«. To su Gospodinove nove pristaše [...] Pošli su za Kristom a da ga nisu vidjeli, čeznuli su za njim, povjerovali su u njega. Prepoznali su ga očima vjere a ne onim tjelesnim. Nisu stavili svoje prste u ranu od čavala, ali su se priljubili uz njegov križ i zagrlili su njegove patnje. Nisu vidjeli Gospodinov bok, ali su se po milosti sjedinili s njegovim udovima (BAZILIJE SELEUCIJSKI, Uskrsna homilija, navedeno u CRKVENI OCI, Vazmeno otajstvo, Brescia, 1991³, 171-175, passim).
