Župa Kraljice svete Krunice

Raspored blagoslova Obitelji 2017/18

Tradicionalni blagoslov obitelji u našoj Župi započinje iza božićnih blagdana, točnije na Svetog Ivana 27. prosinca, a završit će 04. siječnja 2018. godine.

27.12. sri. – 08,30h – Kr. Zvonimira (nepar. str. od križanja sa B. Trenka prema podvožnjaku) te K. Trpimira i C. Medovića
                 – 08,30 – I. Domca (od B. Trenka do kraja)

28.12. čet. – 08,30h – Kr. Zvonimira (par. str. od podvožnjaka do doma «Bešlić») R. Boškovića i I. Kerdića
                  – 08,30h – Kr. Zvonimira (parna str. od doma «Bešlić» do kraja), sv. Vida, Kr. Zvonimira (nepar. str.od autoputa do križanja sa B. Trenka) i Posavska

29.12. pet. – 08,30h – Ljupina – od kraja «Pustare» do križa (obje strane do škole)

30.12. sub. – 08,30h – Ljupina – «Gornji kraj» (Od škole parna strana, do autoputa i nazad do crkve)
                   – 08,30h – Ljupina – do vatrogasnog doma neparna strana i «Soljani» (obadvije strane)

31.12.2017. i 01.01.2017. – nema blagoslova obitelji

02.01. uto. – 08,30h – I.G. Kovačića (nepar. str. do kraja)
                   – 08,30h – I.G. Kovačića (parna strana do kraja)

03.01. sri. – 08,30h – B.Trenka (nepar. str. od I. Domca do kraja)
                 – 08,30h – B. Trenka (parna str. od Željezn. do kraja)

04.01. čet. – 08,30h – Zagrebačka (od kr. Zvonimira do I. G. Kovačića obje strane), A. Hebranga (od Zagrebačke obje strane) i M. Đurića
                – 08,30h – S. Raškaj i E. Purgarića (obje strane), Željeznička (od groblja)

ZA BLAGOSLOV JE POTREBNO:

Pričekati svećenika vani kod ulaza i tako mu dati znak kamo treba doći.
Pripremiti na stolu svijeću, križ, sveto pismo i svetu vodu.
Da bude okupljena cijela obitelj (roditelji, djeca, bake i djedovi i dr.)

Sveti Stjepan Prvomučenik

Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, prema Djelima apostolskim.

 Njegovo ime na grčkome jeziku znači »kruna«, »vijenac.« Prema tradiciji iz 5. stoljeća, stefanos je grčki ekvivalent aramejskog kelil (sirsko kelila, "kruna"). Ništa se ne zna o Stjepanovom ranom životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem. 

Sveti se Stjepan obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci.

Blagdan sv. Stjepana (Sjepanje) slavi se u Katoličkoj Crkvi 26. prosinca, drugog dana Božića i državni je blagdan u Republici Hrvatskoj i nizu drugih država.

BADNJAK

Badnjak je! Božić je na vratima. Pripreme su gotove. Slavimo blagdan Utjelovljenja. Hrlimo na POLNOĆKU!

Slavimo jedinstvenu činjenicu da je Riječ Božja, druga božanska osoba, po neizrecivom Božjem planu, u vremenu postala čovjekom. Vrijedno je taj događaj uvijek iznova slaviti. Slavimo ga na poseban način svake godine. 

Zato se kršćani okupljaju u osobito vrijeme u noći, na prijelazu u novi dan. Zapravo BDIJU, u središtu noći kada tama vlada, o PONOĆI, da proslave pobjedu SVJETLA. Čekaju trenutak kad je Mlado sunce s visine zasjalo ovoj našoj zemlji – svim ljudima dobre volje. Što je tako očaravajuće u Božiću? 

Već, sam naziv: Božić = Mali Bog! Govori o Božjem sagibu prema čovjeku. Bog je čovjeku prišao s tolikom ljubavi i postao Mali Bog – Bog po mjeri čovjeka. Bog, Sin Božji odvijeka, rodio se kao čovjek i progovorio ljudskim jezikom. Posebno, postao je djetešce da pokaže koliko je željan naše ljubavi. Biti dijete! Kasnije će Isus proglasiti kao preduvjet ulaska u kraljevstvo Božje: „Ako ne postanete kao djeca, ne, nećete ući u kraljevstvo Božje.“ Tako blagdan Božića postaje, u svom najizvornijem smislu, blagdanom novih međuljudskih odnosa. To je blagdan ljudske solidarnosti i uzajamnosti. Božić je prvenstveno blagdan obitelji – poziva nas da podupiremo jedni druge: u obitelji, susjedstvu, sugrađanstvu, u Crkvi, u zajednici naroda i država, u ujedinjenom čovječanstvu. Otkako, „On sebe dade za nas,“ kako stoji u polnoćnoj poslanici, u 2. čitanju, pozvani smo biti čuvari jedni drugih. Svaki od nas treba biti čuvar brata svoga, svim svojim bićem. U tom smislu Božić je blagdan Povelje ljudskih prava.

Možemo reći: 25. prosinca slavi se Božji proglas ljudskog dostojanstva koje je donio Isus.

Božić je! SVJETLO istinsko dođe na svijet. Božić je blagdan Isusova rođenja od Djevice Marije. Bog je na jedinstven način objavio da mu ništa nije nemoguće. Isus Krist se rodio i došao na ovaj svijet. U njemu, koji je druga božanska osoba, Sin Božji, Bog je zakoračio na našu zemlju da je oplodi dobrotom i oplemeni svojom prisutnošću.

Bog je u Isusu učinio čudo: postao je nama jednak, postao je čovjekom, našim bratom. Ušao je u našu ljudsku obitelj i učinio nas dionicima božanske obitelji i zajedništva ljubavi: Oca i Sina i Duha Svetoga. Ne zaboravimo da je Božić prvenstveno blagdan upravo te Božje ljubavi. Na svim božićnim misama; kroz božićne pjesme i radost, kroz biblijske poruke ovoga blagdana pozvani smo na čin vjere u tu tajnu.

Vjerniče! Vjeruj da si ti 'zemlja' koju Isus pohađa. Ti si plodno 'tlo' koje će roditi novim plodovima radosti i mira. Isus i k tebi dolazi! Rodio se zato da ti živiš novim, plemenitijim životom koji će uvijek zračiti smislom i istinom, koji će i drugima donositi svjetlo. Isus se u tebi želi roditi da na ovom svijetu bude više svjetla i radosti. Zato mu dopustimo da se u nama rodi, kako bi sve što je tamno postalo svjetlo; sve što je prljavo postalo čisto; sve što je hladno postalo zagrijano nesebičnom, potpunom ljubavlju. Bog se želi roditi u nama za nas, da nas oslobodi od tamnice unutarnjih neurednosti, prisila i rastrganosti kako bi nas obasjala „Slava Božja.“ Dragi vjerniče, Isus se rodio da bi nas ohrabrio na ljubav.

Poziva nas da ga prepoznamo i otkrijemo na čitavom svijetu. On je na svim kontinentima. Jednom povijesno roñen u Betlehemu, danas je snagom svoga uskrsnuća neprestano prisutan na svakom mjestu, u svakom srcu koje mu se otvara. Jer, došao je da sve ljude spasi. Riješimo se svoje sebičnosti. Prihvatimo u dubini srca sve ljude, sve narode. Odbacim mržnju iz srca i oslobodimo ga za Božju ljubav. To nije lako, ali, Bogu ništa nije nemoguće! Neka Bog u tebi osigura prostor u kojem će zavladati ljubav! Tajna Božića, tiče se i nas i duhovne obnove, naše domovine Hrvatske. Božić je! Učinimo taj dan nekome ljepšim, radosnijim.

Tada je to taj „Sretan Božić“ što ga jedni drugima želimo. Kad učinimo nešto dobro, usrećimo nekoga, otkrit ćemo da na taj način i sami postajemo sretniji i radosniji. Veliki Bog postao je malen – Dijete! Isuse, dobro došao na ovaj svijet! Ostani Isuse s nama!

Treća Nedjelja Došašća

Evo nas u trećoj nedjelji adventa. Ova je nedjelja prožeta temom radosti, zato se u prošlosti zvala Gaudete - nedjelja radosti zbog početnih riječi ulazne pjesme: „Radujte se u Gospodinu uvijek.“ 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 61, 1-2a. 10-11)
Čitanje knjige proroka Izaije

Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.

Drugo čitanje (1Sol 5, 16-24)
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.

Evanđelje (Iv 1, 6-8. 19-28)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: „Tko si ti?“, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: „Ja nisam Krist.“ Upitaše ga nato: „Što dakle? ­Jesi li Ilija?“ Odgovori: „Nisam.“ „Jesi li prorok?“ Odgovori: „Ne.“ Tada mu rekoše: „Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?“ On odgovori: „Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’ – kako reče prorok Izaija.“ A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: „Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?“ Ivan im odgovori: „Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.“ To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.“

Kontemplacija:

Glasnici su upitali Ivana tko je. Što je Ivan, nebeski prvak, zvijezda jutarnja, zemaljski anđeo, odgovorio? On reče: »Ja nisam«, dok svi ljudi žele biti i izgledati da su netko i nešto. Kome bi to u potpunosti pošlo za rukom, dospio bi najbliže, najkraće i najsigurnije na put najuzvišenije i najdublje istine koja se može spoznati u vremenu. Za taj poduhvat nitko nije prestar, ni prebolestan, ni presiromašan, niti prebogat. Kakva se neizreciva vrijednost krije u ovom: »Ja nisam!« Pa ipak nitko ne želi hoditi tim putem, okrećemo stvari po svom nahođenju: doista mi jesmo i želimo i uvijek ćemo željeti biti iznad drugoga. Iz toga proizlaze svaki plač i sve moguće žalopojke. Zbog toga ne nalazimo mir ni u nama niti izvan nas. Naprotiv, to da smo mi ništa na sve bi načine, svugdje i svim ljudima donijelo potpuni, pravi i vječni mir; i bila bi to najblaženija, najsigurnija i najplemenitija stvar koju bi svijet imao (E. SUSONE, Opere spirituali. Le preghiere, Alba 1971, str. 584s).

Sveta Lucija – navještaj božićnog svjetla

Od Svete Lucije do Božića ima samo još 12 dana. Lucijino ime znači “svijetla”. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći.

Lucijino ime znači »svijetla«. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći. U našem narodu vlada uvjerenje da će naredne godine biti u pojedinim mjesecima onakvo vrijeme kakvo je kroz 12 dana od Svete Lucije do Božića. O životu svete Lucije znamo samo malo pouzdano. Ona je jedna od posljednjih žrtava velikog progonstva za cara Dioklecijana. 

Jedan natpis iz Giovanni-katakomba u Sirakuzi na otoku Siciliji jamči nam njezinu povijesnu egzistenciju, a blagdan joj se već spominje u godini 400. Kao o mnogim drugim svecima, tako je i o njoj kasnije nastala legenda koja joj stavlja na usta ove lijepe riječi što krasno odgovaraju jednoj kršćanskoj djevici: »Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga!« Razjaren poganski mučitelj zagrozio joj se na to: »Dat ću te otpremiti u kuću bludnica da ti bude oskvrnjena čistoća i onda ćete ostaviti tvoj Duh Sveti.« A mudra je djevica odgovorila: »Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.« Bog je sačuvao pred poganima djevičanstvo svoje službenice.

Krvnik ju je probo mačem. Zato je umjetnici rado tako i prikazuju. U Sirakuzi nalazi se glasovita stara bazilika Sv. Lucije kamo još i danas mnogi hodočaste.

Naš narod pozna ime Svjetlana ili Lucija. Naša djeca se na dan svete Lucije igraju svjetlom, noseći ga od prozora do prozora, da bi svojom dobrotom, jednostavnošću, priprostošću, omekšali naša srca i omogućili radost i svjetlo na našim licima. Djeca su već sama svjetlo, toplina, nježnost, nevinost i život. Neka nam današnja svetica pomogne da budemo kao djeca.