DRUGA VAZMENA NEDJELJA (A) – 2020

Za mlade i malo mlađe...

I uvečer toga istoga dana, prvoga u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: „Mir vama!“ (Iv 20,19)

Duhovna priča preuzeta je iz knjige Drugačije Evanđelje, slike i zgode uz nedjelje i blagdane, autora Darka Tomaševića.

Naslikati mir

Bio jednom jedan kralj koji je ponudio nagradu umjetniku koji će naslikati najbolju sliku mira. Mnogi su umjetnici donijeli svoje slike. Kralj je pogledao sve slike, dvije su mu se najviše svidjele, a morao je izabrati samo jednu.

Na jednoj slici bilo je mirno jezero. Jezero je bilo kao zrcalo, okruživale su ga visoke planine, a na modru nebu ponad jezera razdragano su se bijelili oblaci. Svi koji su vidjeli tu sliku smatrali su da prikazuje savršenu sliku mira.

I na drugoj su slici bile planine, ali te planine bijahu stjenovite i gole. Nad njima se nadvilo olujno nebo iz kojeg su sijevale munje i pljuštala kiša. U kutu pri dnu, u podnožju planine pjenio se vodopad. Kao da ništa nije izgledalo mirno. No kad je kralj pogledao bolje, vidio je iza vodopada nevelik grmičak koji je niknuo iz pukotine u stijeni. Na grmu je ptica savila gnijezdo; tamo, usred silovite i strašne vode, sjedila je ptica u svojem gnijezdu. Bila je potpuno mirna.

Koja bi od te dvije slike osvojila nagradu?

Kralj je izabrao drugu sliku. „Zato što“, objasnio je kralj, „mir ne znači biti na mjestu gdje nema buke, poteškoća i teška posla. Mir je biti u srcu nemira, a i dalje biti potpuno miran u svojem srcu. To je pravo značenje mira.“

Pravi mir često započinje svetim nemirom. Bog zove i u čovjeku se rađa nemir koji samo Bog može umiriti. Uđi u svoj mir, i tamo te čeka Bog!

Za malo starije...

Za sebe si nas stvorio Bože, i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi. (Sv. Augustin, biskup)

Vidjeti Boga. To u svakom čovjeku izaziva veliki nemir. Taj nemir nije čista znatiželja. Nemir odaje veliku prazninu koju treba ispuniti. Božja odsutnost izaziva nemir. Nije to nemir kojega zanima da li Bog postoji ili ne. Nemir se pita koje lice ima Bog. U nemirnom srcu postoji težnja za Bogom koji bi bio razlog radosti. „Nemirno je ljudsko srce dok se ne smiri u Bogu“ (Augustin). Upravo su, braćo i sestre, nemirom bila ispunjena srca svih okupljenih u Dvorani posljenje večere. Nemir je zavlado srcima onih koji su dijeli život sa Mesijom, sa Uskrsnulim. Sada nije vidljiv njihovim očima, nije među njima, pitali su se vjerojatno što dalje... njihovo srce bilo je nemirno. Ali pojavom Uskrsloga i njegovim riječima pozdava „Mir vama!“ situacija se mjenja. Uz ove riječi utjehe i ohrabrenja te snažnom prisutnošću i darom Duha Svetoga apostoli bivaju osposobljeni navještati radosnu vijest o uskrsnuću i našem spasenju. 

Braćo i sestre, i nama je potreban Kristov „Mir vama!“ u ovim vremenima kušnje. I nama je potreban Duh Sveti da bismo ostali čvrsti u uvjerenost Kristova uskrnuća i da bismo imali sposobnost i dalje živjeti i svjedočiti svoju vjeru. 

U trenutcima ovoga nemari koji je zahvatio mnoge kršćane na kugli zemaljskom ugledajmo se u primjer svetoga Augistina koji je u Bogu pronašao mir svoga srca. Pomogao nam njegov zagovor u nastojanjima da i mi nađemo svoj mir u Bogu. 

 

Podijeli