Deseta Nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 09 Lipanj 2013
- Napisao/la Dražen Đukić
U današnjoj 10. nedjelji kroz godinu C, sva čitanja poučavaju nas o našem životu, smrti i uskrsnuću. Tema koja prevladava u današnjim čitanjima je USKRSNUĆE i ŽIVOT. Kršćanstvo je osvijetljeno blagoviješću o velikoj budućnosti koju nam Bog sprema. Smrt nema više posljednju riječ nego baš – život, ŽIVOT VJEČNI. A Krist je darovatelj novoga života – vječnoga života. Isus veli: „Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će“ (Iv 11,25). No, ta na Kristu utemeljena nada u vječni život daje novu vrijednost ovome našem zemaljskom životu. Kršćanin je potaknut da intenzivno zaživi ovaj život. Jer,.. „svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svatko dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo“ (2Kor 5,10). O tome lijepo govori II. vatikanski koncil: „Iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti nego, dapače, razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje gdje raste ono 'Tijelo' nove ljudske obitelji koje već može pružiti neku sliku novoga svijeta.“ Današnji svijet je postao „Veliki globalizator,“ koji je u vremenu elektronike učinio čovjeka prozirnim do te mjere da o čovjekovu životu zna gotovo sve: kuda i kamo ide, što ima, jede, govori, čita, piše, pa i što misli. To je sve u cilju totalne kontrole. Pomalo to nalikuje i onoj izreci iz katekizma: „Božje oko svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da!“ Tako su nas učili u djetinjstvu o Božjoj svevidnosti, ali u odgojnom smislu. Ova odgojna fraza u svjetlu današnjeg Evanđelja gubi svoju osnovu. Bog je posve drugačiji. On nije strogi sudac koji gleda i čeka da pogriješimo, pa da nas kazni. Krist, nam objavljuje Boga koji je pravedan, ali ne samo pravedan, nego i milosrdan. Božje milosrđe je Božja dobrota. To znači da Bog u svojem milosrđu ne daje zlima zlo, a dobrima dobro, nego na zlo odgovara dobrim. To naš Bog traži i od nas!
Najava
Novi vječni život započeo je Isusovim uskrsnućem po kojemu Bog poručuje da je njegovo milosrđe jače od svake boli i smrti. Kako će to biti, ne znamo. Pred tajnom smrti ostajemo bespomoćni. Evanđeoska poruka kaže da je i žena iz Naina bila jednako bespomoćna pred njom. Ova nam poruka veli da je, po Isusu, ova ucviljena žena bila utješena, jer Bog „pogleda na neznatnost službenice svoje“ (Iv 1,48). „Nemojmo plakati!“ Bit ćemo utješeni!
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Kr 17, 17-24)
Čitanje prve knjige o kraljevima
Knjige o Kraljevima (postoje dvije knjige), nalaze se u zbirci 16 „Povijesnih knjiga“ Staroga zavjeta. Glavni sadržaj svih tih knjiga je povijest Izraela, ali i odnos Izraela prema Jahvi, Bogu. U prvoj knjizi nalaze se izvještaji o kraljevanju i smrti kralja Davida, o Salomonovoj vladavini, gradnji jeruzalemskog hrama, o kralju Roboamu nasljedniku Salomona, te o razlozima rascjepa kraljevstva na Sjeverno i Južno, te o Iliji Proroku. Ovo-nedjeljni odlomak uzet je iz Prve knjige o Kraljevima, „Uskrišenje udovičina sina.“ Tekst nam predstavlja veoma značajnog proroka Iliju koji je sav svoj život uložio u očuvanje vjere svoga naroda u Boga, Jahvu. On djeluje u vrijeme kralja Ahaba (874-853).
Kralj je bio oženjen Feničankom Izabelom, kćerkom sidonskoga kralja. Ona je nastojala uništiti Božju i ljudsku pravdu u Izraelu i nametnuti vjeru svojih otaca. Prorok Ilija se tome žestoko usprotivio. Kraljica ga je nastojala ukloniti s političko-religijske scene. Prorok Ilija pobijedio je Baalove svećenike i izvršio pokolj nad njima na brdu Karmelu. Da bi spasio život, prorok je morao bježati i skrivati se u tuđoj zemlji. Iliju je Bog poslao u Sarfatu Sidonsku i ondje zapovjedio jednoj udovici da ga hrani. Ali: „Razbolio se sin domaćice koja je ugostila Iliju i bolest se njegova jako proširila…“ Udovice je s nepovjerenjem gledala na Iliju. Ona se bojala da je on čovjek Božji koji je došao da joj otkrije njene grijehe i da joj zato umire sin. Tada Ilija pokazuje svoju Božju snagu. On joj reče: „daj mi svoga sina!“ Uze ga i odnese „u gornju sobu, gdje je (on) stanovao i položi ga na svoju postelju.“ Tri puta se pružio nad djetetom i molio Boga: „Gospodine, Bože moj, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!“Gospodin usliša molbu Ilijinu… „u dijete se vratila duša i ono oživje.“ Ilija dijete iz „gornje sobe“ donese dolje i dade ga njegovoj majci s riječima: „Evo, sin tvoj živi!“ Ilija je znao da je Jahve, Bog univerzalan, koji čini izvanredna spasonosna djela i ljudima koji nisu pripadnici Izraelskog naroda.To potvrđuje sam Bog koji preko Ilije ponovo vraća u život dječaka – sina siromašne udovice strankinje. Samo je Bog onaj koji oživljava.
Psalam (Ps 30, 2. 4-6. 11-12a. 13b)
Psalam 30 je Davidov s naslovom „Zahvala za spas od smrti.“ Ovaj Psalam ima mnogostruko značenje. Odnosi se na svaku životnu nevolju, koju Bog može obratiti na dobro. Sv. Pavao veli: „Onima koji Boga ljube sve se obraća na dobro“ (Rim 8,28). Pjesnik pjeva: „Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.“ Osnovna zahvala po Psalmu je zahvala za spas od smrti. „Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.“ Samo Bog spašava grešne duše iz podzemlja. No, Crkva ovim Psalmom izražava „Vazmeni misterij“ – veliki uskrsni obrat: čovjek, čije tijelo ukopavamo, ne umire sav, nego na nov način nastavlja živjeti u Bogu. „Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!“ U punini, uskrsni obrat uključuje i „uskrsnuće tijela, kako zaključujemo svoje vjerovanje. Vjerujem,..u uskrsnuće tijela i život vječni. Amen!
Drugo čitanje (Gal 1, 11-19)
Čitanje Poslanice Galaćanima
Poslanica Galaćanima otvara pogled u Apostolovo srce i uključuje nas u njegovu strastvenu borbu za sinovski pristup Ocu u Isusu Kristu. Za vrijeme rimskoga carstva Galaćani su živjeli oko Ankare, današnjega glavnog grada Turske. Apostol Pavao je više puta prolazio kroz tu pokrajinu i u njoj osnivao nove kršćanske zajednice, ali i učvršćivao već postojeće stare. Današnje 2. čitanje, odabrano je iz Poslanice sv. Pavla apostola Galaćanima, iz poglavlja 1, „Pavlova osobna obrana.“ Apostol Pavao: uči, opominje i vraća k istini (2,11-14). On postavlja posve jasno načelo: „Čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista…ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro“ (2,21). Pavao govori Galaćanima: „Evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.“ U ovo-nedjeljnom odlomku Pavao Galaćanima iznosi svoju autobiografiju u kojoj priznaje da mu prošlost nije bila čista. Postojalo je vrijeme kad je vjerovao da se bori za čistoću Izraelove vjere, zato se jako trudio ugušiti Isusov pokret. Sam Pavao priznaje i govori: „Preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju…prerevno (u proganjanju), nadmašio mnoge vršnjake…“ Ali, kad ga je Duh Božji prosvijetlio u susretu s uskrslim Kristom kod Damaska, on se još većim žarom stavio u službu širenja Isusova pokreta – Isusove vjere. Bio je to Pavlov odgovor na direktan Božji poziv. Stvoritelj,.. „me pozva milošću svojom…otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima…“ Nakon obraćenja Pavao je ostao 3. godine izvan Jeruzalema. „Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu…“ (Apostola Petra). Prvak, apostol Petar ga je primio i u ime jeruzalemske Crkve izrazio je slaganje da Pavao naviješta evanđelje poganima.
Evanđelje (Lk 7, 11-17)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približio gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: „Ne plači!“ Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: „Mladiću, kažem ti, ustani!“ I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: „Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!“ I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. Riječ Gospodnja.
Zaključak:
Tko je prorok? Prorok je Božji čovjek koji sve čini u Božje ime. Prorok opominje, razotkriva grijehe, razobličuje slabosti ljudi, navodi ih na obraćenje – privodi k Bogu. Ali, prorok je i onaj koji u ime Božje pomaže ljudima – spašava ljude. Prorok Ilija (1.čitanje), je onaj koji posreduje i daruje život, oslobađa od zla i čini dobro – milošću Božjom. A Isus Krist? On uspostavlja odnos tamo gdje postoji suprotnost. Na vratima grada, na pragu, koji je granica: prostor živih od prostora mrtvih. Isus omogućuje susret između POGREBNE povorke koja izlazi iz grada i POVORKE koja njega prati u grad. Susreću se dvije suprotnosti: SMRT i ŽIVOT. Dakle, evanđelje nam govori o velikom susretu. Dvije velike skupine ljudi idu jedna prema drugoj. Na čelu jedne povorke je Isus, a s njim njegovi učenici i mnoštvo. Isus je predstavnik te skupine. Njemu nasuprot, predstavnik druge skupine je MLADIĆ, kojega mrtvog nose na nosilima. Njegova je majka, sirota udovica, uplakana prva iza mrtvog sina. Jedna skupina ljudi ide za Isusom, dok druga ide za mrtvim mladim čovjekom i njegovom majkom. Skupina s mrtvim mladićem na čelu slika je čovjeka u njegovu hodu kroz povijest. On je podvrgnut zakonu umiranja. Žalost je to veća, jer je mrtvac mladić koji bi u sebi još dugo trebao nositi snagu života. Čovjek u sebi nosi čežnju za životom, za vječnim životom i ne miri se sa smrću. Na nosiljci je bespomoćno mrtvo tijelo mladića i neutješni plač njegove majke. To je sudbina ove povorke koja ide putem bez kraja i bez cilja – u smrt. Druga povorka: Isus, učenici i mnoštvo. Oni zaustavljaju pogrebnu povorku. On dolazi smrti u susret. Isus OŽIVLJUJE mladića. Vraća ga ganutoj majci, vraća ga „u grad,“ u život, u zajedništvo s braćom. Isus je taj koji vraća život. Smrt pobjeđuje životom. Time objavljuje sebe kao Darivatelja života. Isusova povorka ide prema Jeruzalemu, a njegovi učenici hodaju za njim. To je također, povorka u SMRT. Međutim, Isusova povorka u smrt, znači nešto drugo. Nije povorka prepuštena određenoj sudbini, nego odlučno i dragovoljno Isusovo prihvaćanje volje Očeve. Tako je doista Bog u Isusu pohodio svoj narod. Povijest Crkve nam govori o dubokoj znakovitosti koja otkriva Božju ljubav prema čovjeku: mladić koji je pogođen smrću: to je čitavo čovječanstvo i svaki od nas; majka: to je sveta majka Crkva koja bdije, vapi, nada se i moli; Isus je neprestano prisutan, jednako dobar i živ sada, danas, kao i ono nekoć u gradiću Nainu. Govori nam: „Ustani od mrtvih i počni živjeti novim životom!“