Na spomendan Drinskih mučenica, naše hodočasnice hodočastili u rodni kraj sestre Jule

1941. pet sestara Kćeri Božje ljubavi je prošlo svoj križni put. 2018. šest hodočasnica pješačilo u sličnim uvjetima, po hladnoći i snijegu, i molile za zagovor Drinskih mučenica i za njihovo proglašenje svetima. 

Na spomendan 15.12.2018. pet sestara Kćeri Božje ljubavi, u narodu znanih kao – Drinske mučenice. Na njihov spomendan, šest hodočasnica požeške biskupije hodočastile u Staro Petrovo Selo i Godinjak, rodni kraj sestre Jule.

Za portal Hrvatska katolička mreža, svoja iskustva hodočašćenja prenose dvije hodočasnice, Irma Arbutina Đikić i Marija Vidaković.

Irma je za Drinske mučenice čula još u mlađoj djevojačkoj dobi. Tada joj je baka koju, kako kaže Irma, smatra osobnom naučiteljicom vjere ispričala priču o nesebičnoj ljubavi sestara Kćeri Božje ljubavi prema ljudima različitih vjeroispovijesti. Pričala joj je i o tragičnoj smrti koju su objeručke prigrlile kako bi sačuvale Bogu zavjetovano djevičanstvo.

Irma sa sestrom Julom dijeli rodni kraj, Staro Petrovo Selo, stoga se posebno divila ovoj blaženici kojoj i danas brojni hodočaste i mole za njezin zagovor.

Prilikom zaposlenja, Irma seli u Ljupinu, u župu Kraljice svete Krunice. Tadašnji župnik, vlč. Jozo Jurić je organizirao hodočašće u Sarajevo na svečanost beatifikacije. Tu priliku Irma nikako nije htjela propustiti.

„Te 2011. godine, vlč. Jozo pobrinuo se da naši župljani imaju priliku sudjelovati i na prvom misnom slavlju na spomendan Blaženica. U Staro Petrovo Selo išli smo autobusom. No, kako nas je u autobusu bila tek nekolicina, odlučili smo sljedeće godine ići pješice“ kaže nam Irma.

I tu se rodila ljubav, zahvala i posebna pobožnost Drinskim mučenicama. Šest hodočasnica svake godine na spomendan Drinskim mučenicama pješače do Starog Petrovog Sela, odnosno Godinjaka, rodnog mjesta sestre Jule. Sprijateljile su se na prijašnjim pješačenjima u Bili Brig na Gospino polje. Ta ruta je duga 25 kilometara, pa im ova ruta od šesnaestak kilometara uopće nije zahtjevna, kazala je Irma.

Prvo pješačko hodočašće blaženicama bilo je već 2012.godine i to u prigodnim vremenskim uvjetima.

„Znale smo se našaliti kako imamo prigodu osjetiti mali dio hladnoće i snijega za razliku od blaženica koje su u daleko gorim vremenskim uvjetima prešle svoj križni put“, svjedoči nam Irma.

Ovaj mali ženski hodočasnički sastav čine Marica Brkanac, Marija Vidaković, Ana Brnić , Blaženka Knežević, Danijela Begović i Irma Arbutina Đikić.

„Mi Ljupinke polazimo ispred ljupinske crkve svetog Blaža otprilike 5 sati prije početka svete mise. Kod župnog stana u Novoj Gradiški(Jug) čeka nas ostatak ekipe. Budući da su to starije članice naše male družine, od milja smo ih prozvali bakice“ kazala je nasmijana Irma.

Njihov hodočasnički put sastoji se od molitve i razgovora. Putem mole križni put Drinskih mučenica. Nađe se tu još i koje otajstvo krunice i svakako Litanije Drinskim mučenicama. Njihove postaje križnog puta su križevi, kapelice i crkve koje im se nađu na putu.

Irma svjedoči kako ljudi koje susreću na svom hodočasničkom putu blagonaklono gledaju na njihovu žrtvu. “Bilo je prilika kada su nas usput zaustavljali i davali nam milodar koji trebamo prikazati u crkvi sv. Antuna Padovanskoga za njihove osobne potrebe ili kao zahvalu za dobivene milosti.“

Tijekom puta odmaraju kod nekoliko obitelji: obitelji Marijane Grgić iz Adžamovaca, obitelji Tomislava Ivaniševića iz Godinjaka i obitelji Vinka Ivaniševića (Godinjak), inače pranećaka blažene Jule. „U njegovu domu, u kojemu se zateknu i njegovi susjedi, uvijek nam je vrlo ugodno. Ponekad smo se upravo kod njega susretali i sa sestrom Ozanom.“

Svaka od hodočasnica ima svoje osobne nakane s kojima idu na ovakve hodočasničke pothvate. „Mene posebno vodi zahvalnost za primljene milosti koje osjećam u svom svakodnevnom životu te želja da Boga upoznaju oni koji to još nisu“ svjedoči Irma.

„Kako je ovo jedno od naša tri zajednička pješačka hodočašća kroz godinu (Bili Brig, Požega, Staro Petrovo Selo), vođena sam i željom za druženjem sa svojim kolegicama i bakicama, budući da je iza nas, kroz ovih sedam godina velik broj kilometara prijeđenih uz molitvu, smijeh i ugodni razgovor“ kaže nam Irma, te dodaje kako ih u tim pješačkim hodočašćima podržava i sadašnji župnik, vlč. Ivan Štivičić, koji ih molitvom isprati na put.

Marija Vidaković (67) nam je prepričala svoje doživljaje i iskustva, koja su slična Irminim. Marija redovito moli molitve za proglašenje Drinskih mučenica svetima. Te molitve je dobila od sestara Kćeri Božje ljubavi koje su ih jednom prilikom posjetile u njihovoj župi u Novoj Gradiški. Marija svake godine ima neku molitvenu nakanu, najčešće za određenu osobu. Svojom žrtvom, zajedno s ostalih pet suputnica, iskazuje Bogu čast i hvalu te moli za svoje potrebe po zagovoru blaženica.

O Drinskim mučenicama je nedavno u programu Hrvatskog katoličkog radija govorila i vicepostulatorica kauze Drinskih mučenica, sestra Ozana Krajačić. Podsjetila nas je tko su sestre Kćeri Božje ljubavi.

Sestre Kćeri Božje ljubavi došle su u BiH na poziv nadbiskupa Josipa Stadlera 1882. godine. Osobno ih je u Sarajevo dovela utemeljiteljica Družbe Franciska Lechner. 1911. godine sestre su na Palama otvorile samostan “Marijin dom”. Ratna 1941. godina zatekla je u samostanu sestru Julu Ivanišević, Berchmanu Leidenix, Krizinu Bojanc, Antoniju Fabjan i sestru Bernadetu Banja. Sestra Jula bila je Hrvatica, sestra Berchmana Austrijanka, sestre Krizina i Antonija bile su Slovenke, a sestra Bernadeta Mađarica. Sve njih četnici su 11. prosinca 1941. nasilno odveli u pravcu Goražda, a kuću opljačkali i zapalili. Samostan Marijin dom postao je poznat po dobrim djelima prema svim potrebnima koji bi pokucali na vrata, posebno prema susjedima pravoslavcima, no to četnicima nije bilo važno.

Četnici su pet sestara poveli na put po hladnoći i snijegu, uz preslušavanja i ispitivanja, prijetnje i vrijeđanja. Put ih je vodio do Carevih voda i Svjetline, gdje je 76-godišnja starica s. Berhmana, shrvana od svih događanja odvojena od ostalih sestara i zadržana. Sestre Jula, Krizina, Antonija i Bernadeta odvedene su dalje do Goražda. Tamo su stigle 15. prosinca 1941. i smještene su u vojarnu. Iste večeri četnici su provalili u sobu, a sestre su u obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjeta čistoće, jedna za drugom iskočile kroz prozor. Četnici su već ozlijeđene redovnice usmrtili i bacili ih u rijeku Drinu. Sestra Berchmana ostala je desetak dana u Sjetlini i vidljivo se oporavljala, a zatim je i ona “odvedena” u Goražde te je ubijena 23. prosinca 1941.

Sestra Ozana je podsjetila na te teške dane i noći za sestre, te istaknula sestru Julu koja je rekla:

“Radije ćemo umrijeti, nego pogaziti ono za što smo živjele”.

Također je sa slušateljima podijelila i posljednje pismo sestre Jule koje je napisala dan prije no što su sestre odvedene na svoj križni put: „Neka nam dragi Novorođeni Spasitelj donese blaženi mir na ovu uzburkanu zemlju. O ta krvava Bosna, dovijeka nema u njoj mira”. Sestra Jula moli da se zlo smiri ili da se presele u bolji život.

Može se reći kako i ovih šest hodočasnica, od kojih su neke i starije od 60 godina, danas idu na svoj križni put. I one danas pješače po snijegu i hladnoći i mole za svoje potrebe, ali i za potrebe Crkve. Marija Vidaković(67) zna reći kako ovo za nju nije žrtva, jer je još uvijek pokretna i dobro se osjeća. No, i ovo je žrtva, Bogu sigurno ugodna.

Podsjetimo kako je sestra Ozana u programu HKR-a zamolila slušatelje da im jave ako dožive čudo po zagovoru blaženica. Naime, za kanonizaciju je potrebno čudo. Vicepostulatorica se posebno osvrnula na zagovor drinskih mučenica što se tiče zdravlja.

“Molite se Drinskim mučenicama u trenutku bolesti, u bezizlaznoj situaciji i dopustite Bogu da učini čudo”

kazala je vicepostulatorica te dodala kako na taj način možemo postići da ove blaženice jednoga dana postanu svetice. Sestre Jula, Berhmana, Krizina, Antonija i Bernadeta, poznate kao ‘Drinske mučenice’, proglašene su blaženima 24. rujna 2011. u Sarajevu.

I dok je ova topla priča bila u nastajanju, naše hodočasnice su stigle na odredište, na misu u Staro Petrovo Selo koju predvodi požeški biskup, monsinjor Antun Škvorčević.

IZVOR: Hrvatska Katoločka mreža 

  
 

Podijeli