Treća Nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 27 Siječanj 2019
- Napisao/la Dražen Đukić
Ove liturgijske godine, u bogoslužju većinom se čita Evanđelje po Luki. Ovo se Evanđelje čita redom od 3. do 34. nedjelje kroz godinu.
Na blagdane i u Vazmeno vrijeme, kad je moguć izbor, prednost ima Lukino Evanđelje. U usporedbi s trojicom ostalih evanđelista, djelo evanđelista Luke je nešto posebno: ono je sastavljeno od dvije knjige, Evanđelja i njegova nastavka Djela apostolskih. Postoji tijesna veza između te dvije knjige.
Nastanak trećeg Evanđelja (Lukino) može se smjestiti između 76. i 90. godine. Luka je Grk, učeni liječnik, čovjek odgojen u grčkoj kulturi i naobrazbi. Takav, ništa nije prihvaćao olako ili površno, nego sve provjerava i istražuje. Osobno nije poznavao Isusa iz Nazareta, ali se dobro raspitao kod svjedoka. A i u životu je imao prigodu osobno se uvjeriti u istinitost i ostvarenje proročanstava, prije nego što je započeo pisanje. Kao Pavlov pratilac i suradnik na njegovim putovanjima, imao je izvrsnog učitelja i osobno je doživio poruku spasenja svih ljudi u Isusu Kristu. Vidio je razvoj Crkve koju „vrata paklena ne mogu nadvladati,“ ali jednako tako vidi i patnje i muke koje su pogodile učenike, u skladu s Isusovom najavom da će i njih progoniti poput njega. To čini dodatno pouzdanim njegovo svjedočenje.
Luka izlaže činjenice „od početka“ da svi oni koji povjeruju „budu svjesni čvrstoće primljene nauke.“ On opisuje Isusovo djetinjstvo i to da je Isus bio othranjen u Nazaretu. Njegov rad je dvostruk: povijest Isusova vremena i povijest vremena apostola: Evanđelje i Djela apostolska. Luka je povjesničar početaka kršćanstva, povijesti Isusa Krista. On izvještava da je ljudsko Kristovo rođenje djelo Duha Svetoga, a ne djelo čovjeka. Isus djeluje „silom Duha“ i na Luku!
Najava
Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje. To je u SZ bila godina (svaka 50-ta) kad su se praštali svi dugovi, oslobađali robovi, zaustavljali ratovi, svatko je mogao svoj život početi ispočetka. Međutim, Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje koja više nikada neće prestati, jer je trajan i njegov dar oproštenja svih dugova, jer je trajan i njegov dar ljubavi i slobode. Živimo neprestano u toj milosnoj godini ako živimo u Isusu, ako smo s njime jedno. Jer, Isus je naša sloboda, Isus je naša milosna godina, Isus je naš život. Prihvatimo tu milost!
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Neh8, 2-4a. 56. 8-10)
Čitanje Knjige proroka Nehemije
Ezrina Knjiga i Nehemijina Knjiga: spadaju u 18 povijesnih knjiga Izraela. Poslije zarobljeništva od Asiraca i Babilonaca, Izraelci se vraćaju u etapama. Povijest govori o usponu perzijskog kralja Kira koji je 538. god. pr. Kr., izdao edikt kojim je zarobljenicima svih naroda dopustio povratak na svoja ognjišta. Tako je dozvolio i Židovima da se vrate u Jeruzalem kako bi ponovo obnovili Hram. (Povijest ga spominje po dobru).
Treća skupina Židova bila je predvođena NEHEMIJOM, koji je bio peharnik perzijskoga kralja Artakserksa I (456-424. pr. Kr.). On je od kralja dobio poslanje da bude njegov namjesnik, za svoj narod, u Palestini. Također mu je dozvolio i obnovu Jeruzalema. U razdoblju između 445. do 433. Pr. Kr., zajedno s književnikom i svećenikom EZROM, postavio je temelje obnovljenoga judaizma. O tim zbivanjima postojali su njihovi zapisi, koje je kasnije anonimni redaktor povezao u jednu cjelinu. Tako su nastale dvije knjige koje nose njihova imena. Grad Jeruzalem je obnovljen i ponovo naseljen (Neh 1,1-7,72a). Nehemija je imenovan upraviteljem. Današnje 1. čitanje, ove nedjelje, uzeto je iz Nehemijine Knjige iz odlomka: „Nastanak židovstva – Ezra čita Zakon – Blagdan sjenica.“ Ezra priređuje svečano čitanje Zakona, slavi se Blagdan sjenica.
Narod ispovijeda svoje grijehe i obvezuje se obdržavati Zakon (Neh 7,72b-10,40). Nehemija i Ezra bili su uvjereni da osim materijalne obnove narod treba učvrstiti i u vjeri svojih otaca. „Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona.“ Narod je pozorno slušao izabrane dijelove iz Mojsijeva Zakona i prepoznao kako se puno udaljio od mjere u pravoga i jedinoga Boga, pa su plačući očitovali žaljenje (posluh Jahvi, Bogu). Čula se zahvala kroz suze: „Amen! Amen! Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje.“ Predvodnici nisu željeli da ljudi ostanu žalosni i potišteni s osjećajem tuge i krivnje. Oni su u narodu budili RADOST, ponos i zahvaljivanje Bogu, Jahvi, zato što im je dao mogućnost za novi život u većoj slobodi. „Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!“ Radujte se, jer vaš je vjerni Bog s vama! On je i s nama uvijek!
Psalam (Ps 19, 8-10. 15)
Psalam 19 je Davidov i ima naslov „Jahve – Sunce pravde.“ David slavi Gospodina koji ga vodi i krijepi kroz njegovo dugo vladanje. „Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi,…neuka uči…Prava je naredba Gospodnja, srce sladi;…oči prosvjetljuje.“ Pjesnik slavi Gospodina kao stvoritelja svega: stvoritelja neba, osobito sunca i tvorca Zakona. Priroda i Zakon, kaže pisac, objavljuju Božja savršenstva. (Priroda se podvrgava potpuno Božjim zakonima, a što čini čovjek?...). „ondje (na zemlji) sunce razape šator, te ono k'o ženik iz ložnice ide,…“ Na starom istoku sunce je bilo simbol pravde (usp. Mudr 5,6). Bog je dakle taj koji daje Sunce koje je život, ali i pravda. Bog je snaga onoga koji ga štuje i slavi: „Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!“ Zaziva kralj David, ali i svaki stvor na zemlji. O Božiću liturgija ovaj Psalam primjenjuje na Riječ Božju, Sunce pravde (Iv 1,9; Lk 1,78).
Drugo čitanje (1Kor 12, 12-30)
Čitanje 1.Poslanice Korićanima
U dvjema poslanicama Korinćanima svetoga Pavla apostola jasno je prikazan Apostolov odnos prema vlastitim obraćenicima. Poučava ih i obraća na vjeru Isusa Krista, ali i poučava o životu – bilo da je riječ o pojedincu ili o zajednici (Ćudorednost: 1Kor 5,1-13; 6; 12-20. Brak i djevičanstvo: 7,1-40. Zajednički sastanci i slavlje Euharistije: 11-12. Uporaba karizmi: 12,1- 14,40). Pavao uvodi istinsku slobodu kršćanskog života, posvećenje tijela i život s Kristom. U današnjem 1. čitanju, čut ćemo glasovito 12. poglavlje o KARIZMAMA. To su milosni darovi kojima Duh Sveti bogato dariva pojedine vjernike ili grupe vjernika za dobro cijele Crkve. Sve se karizme mogu svrstati u TRI reda: prvo, dar upravljanja ili vodstva; drugo, dar naučavanja ili prenošenja Evanđelja; i treće, dar karitasa ili uzajamnog pomaganja. Apostol Pavao slikovito pojašnjava ulogu posebnih karizmi.
Služi se usporedbom ljudskoga tijela i njegovih udova koji trebaju biti u službi cjeline: „Kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist,“ je tijelo. A vjernici su po krštenju u to tijelo ucijepljeni. A svi su ljudi „jednim Duhom napojeni.“ Duh ne poznaje nacionalne granice. „Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.“ Dakle mnogi udovi čine jedno tijelo. Bog je rasporedio udove u tijelu kako je htio. Ne može oko reći ruci: „Ne trebam te,“ ili pak glava nogama: „Ne trebam vas.“ To znači: udovi tijela ne mogu jedan bez drugoga. S tim je naglašeno jedinstvo svih vjernika, kao izraz Božje volje. I najslabiji ud je tijelu jednako važan i potreban. Svi se udovi trebaju jednako brinuti jedni za druge: „Ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.“ Ako boli jedan ud, bol osjećaju svi udovi.
Čak su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji i u Božjim očima mogu izgledati važniji i imati bolje mjesto. A vjernici kao Kristovi udovi moraju imati „isto mišljenje kao i u Kristu Isusu“ (Fil 2,5).Tako zajednički Duh, kojega krštenjem svi članovi primaju i danas djeluje, kako kroz voditelje i učitelje Crkve, tako i kroz sve članove zajednice, na različite načine. Vjernici su vezani s Kristom, ucijepljeni u njegovo tijelo, ali su i vezani jedni na druge. Zato moramo biti pažljivi jedni prema drugima – slušati jedni druge, kako bi se razumjeli i izbjegli međusobne nesporazume i nesuglasice i zračili radošću jedinstva u različitosti.
Evanđelje (Lk 1, 1-4; 4, 14-21)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega o čemu si poučen. U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: „Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“ Riječ Gospodnja.
Zaključak:
Danas se ispunila Božja Riječ! „Danas se ispunilo ovo Pismo.“ S Isusom je došao milosni trenutak spasenja: „kairos“ – spasenjsko vrijeme, posljednja ponuda milosti Božje i posljednja opomena svim ljudima, početak Suda. S Kristovim djelom Božja riječ postaje činom, događajem. Slušati riječ u liturgiji znači biti dionikom njezine zbilje. Navjestitelji smo tvoje riječi, Gospodine, njezini tumači i učitelji. Želimo zaći u njezinu dubinu, razumjeti je, ovladati njome, znati je.
S tobom, mi to možemo! Jer ti, koji si sama Riječ, utjelovljena, daješ nam primjer ophođenja s riječju i susreta s njom. Želiš da nas riječ prožme, da zađe u našu dubinu, u naše srce, da ona protumači naša značenja i naše nejasnoće. Isuse, ti želiš da budemo rasvijetljeni i protumačeni – Riječju. Mi kršćani vjerujemo da je Isus i sada s nama i među nama snagom svoga uskrsnuća. Isus je živ! On je i danas djelotvoran i pun Duha. Prema tome i za nas danas – sada, vrijedi ova evanđeoska riječ: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima!“ Nismo dakle, prepušteni sili vremena, nismo prepušteni slučaju i čudnim okolnostima.
Mi smo i danas nošeni Isusovom ljubavlju, njegovim Duhom. Mi smo u sakramentima krštenja i potvrde pomazani Duhom Svetim. Mi smo poslani i pozvani činiti ono što je činio Isus, mi koji smo postali njegovi učenici. Mi smo i vidljivi znak njegove mesijanske ljubavi. Po nama želi Isus i danas biti dar oslobođenja i potpune slobode. Mi smo ti, po kojim želi Isus i danas vratiti vid svima koji su u tami. Po nama želi Isus da se u beskraj produlji njegova milosna godina. Svaki kršćanin ja pomazanik Božji. Dok ostvarujemo program svog poslanja mi smo u službi novoga svijeta. To će biti svijet lišen spona i okova zla i mržnje, svijet u kojem ćemo se čista srca gledati, bez sljepila.
Bit će to svijet u kojem će na osobit način vladati milost Božja. U taj i takav svijet Isus je ugradio sebe, ali i NAS!